Došla su vremena kad je tako teško izgovoriti ono što želim reći. Sam sebi izgledam kao pubertetlija koji je kupio erotski časopis, pa ga hitro zamotao u neki dnevni list. Nešto kao: “Oprostite, znate, malo mi je neugodno, da, znam što mislite o tome, ali ipak, oprostite na vulgarnosti, mi bismo se bavili politikom, mi bismo je željeli oplemeniti.” Već vidim prezrivi pogled iskosa: “Evo još jednoga što bi na državne jasle, malo ili nimalo posla, velike privilegije, solidnu plaću i brzu mirovinu.” Nastavi čitati →

Put prema sretnom pojedincu kroz osnaživanje zajednice

Gallup International proveo je 2005. godine opsežno istraživanje u 60 zemalja na 50.000 osoba i ustanovio da 63% ispitanika smatra da su njihovi političari nepošteni, 60% misli da imaju preveliku moć, 52% da se ne ponašaju etički a 39% vjeruje da nisu kompetentni.

Zastupnička demokracija, odnosno forma demokracije koja se primjenjuje u velikom dijelu svijeta, počinje pokazivati svoje limite. To se događa iz više razloga, a jedan je što se očigledno sve manje osjećamo zastupljenima, a sve više prevarenima i manipuliranima kroz medije kojima je vijest roba, a samim tim je i prodaju onom koji više plati za trenutnu “istinu”. Isto tako, u svrhu promoviranja komercijalnih proizvoda, već se desetljećima stvaraju pogrešni stilovi života. Sustav vrijednosti je više narušen nego ikada u povijesti čovječanstva. Neka nova zlatna telad postala su idolima novih generacija, zavladao je mit bogatstva, hedonizma i moći, a čak i oni rijetki koji ih uspiju ostvariti, frustrirani su i osjećaju da je sreća na drugom kraju duge. Nastavi čitati →

Danas čitam nešto za mene novo, pa sam se onako uobičajeno hrvatski šokirao i prigodno popratio slučaj sa cijelim nizom maštovitih verbalnih konstrukcija tipičnih za primorski mentalitet. Nekako odlažem prijeći na stvar jer mi je nekako neugodno, ne znam kako ćete to primiti, pa bih ipak upozorio da je sadržaj za maloljetne osobe samo u pratnji roditelja. Nastavi čitati →

24. i 25. veljače ove godine u Italiji su se održali parlamentarni izbori koji ulaze u povijest, i to je svima bilo jasno već u prvim satima nakon početka brojanja glasova. Dogodila se prekretnica nakon koje više ništa neće biti kao prije. Nakon barem jednog desetljeća velikih previranja i sve većeg pučkog nezadovoljstva, došli smo do trenutka kada je bijesni narod rekao “dosta”. Partitokracijska elita, potpuno odvojena od stvarnosti i problema, napravila je toliko nepopularnih poteza da bi ih već mogli definirati zločinom. Drastično je povećan broj samoubojstava očajnih poduzetnika i radnika (preko 450 samo u 2012. godini), oko 30% ljudi je na granici siromaštva, a broj nezaposlenih, posebno među mladima, raste svaki dan. Ogroman se broj poduzeća zatvara svaki dan, a jedno od dva poduzeća je u problemima. Uvjeren sam da je jako malo ljudi glasovalo zato što još u nešto vjeruje. Mislim da je to bio nekakav očajnički izbor, u nedostatku pravog rješenja. Nastavi čitati →

“Nigdar ne imali gospodina svog jezika, nego vazda tujin jezikom podložni bili!”

Legenda kaže da su to bile zadnje riječi umirućeg kralja Zvonimira 20. travnja 1089. godine. Trebalo je to prokletstvo završiti 1989., prije gotovo 24 godine, ali očigledno, nešto je pošlo krivim putem.
Značaj “tuđeg jezika” nije samo u smislu sustava glasova, gramatike, naglasaka, riječi i fraza, postoji i značenje jezika kao sustavnog iznošenja misli, sudova, ideja i osjećaja.
Nakon stoljeća u kojima su s nama upravljali “tuđi jezici”, danas nama upravljaju gospodari istog govornog jezika ali koji se bitno razlikuju od većine svojim sustavom misli, sudova, ideja i osjećaja. Nastavi čitati →

Neobična je Hrvatska povijest a s njom, naravno, i mi hrvati. Franjo Josip se čudio, kada bi mu javili da hrvati traže prijem, što to opet hoće. Izgleda da se do danas nismo dogovorili pa Z-ujimo k’o muhe bez glave.

Mogli bi reći da smo između Beograda i Bruxellesa malo Z-agrebali po površini slobode, malo smo se Z-agrebavali i na kraju ipak odlučili da će nam stranci B-olje odraditi posao. I tako odosmo opet u B-ijeli svijet. Tamo nas čekaju, između ostalog, i nama tako drage B-anke. Nema tog Zvonimirovog prokletstva koje nas može uništiti kao što će one. Nastavi čitati →

Odlažem pisanje novog članka već tjednima i tako uđosmo u tu kobnu 2012. godinu. Pošto mi, po najcrnjim prognozama, i ne ostaje baš puno vremena za pisanje eto dadoh se na posao. Ali i danas se pitam, kao i u prethodnim tjednima, o čemu uopće pisati? Sve je tako bezobrazno očigledno, sve su informacije pristupačne, ali opet, za svaku od njih postoji i potpuno oprečna. Pa tako, usprkos više nego očiglednim problemima EU i euro zone, naši vrli “vlastodršci”, kao i oni bivši, besramno vrše propagandu, umjesto da nam objasne što je potpisano u pristupnom ugovoru, što će za nas značiti Lisabonski ugovor i slični detalji. Nastavi čitati →

Priznajem da nerado dodirujem političke teme ali situacija je takva kakva jest pa je zbilja teško odoljeti. Možete i sami vidjeti kako sam počeo i o čemu sam pisao ali, ipak, naša svakodnevnica je takva da sve više sliči na neke vanzemaljske scenarije i to najgore vrste. Vanzemaljci protiv vanpametnjakovića. Sada kada se zahuktava predizborna kampanja dolazi to potpune degeneracije i riskiramo da neki “biseri” ostanu “skriveni” pa jednostavno ne mogu odoljeti. Oprostite mi!

Inspiracija, ili još bolje detonator, mi je bio članak u Jutarnjem.hr koji prenosi dijelove razgovora koji je gospodin Bebić imao u TV emisiji “Nedjeljom u dva”. Nastavi čitati →