10 godina od 9/11 – Osama je mrtav, živio Obama!
Nedavno je obilježena deseta obljetnica čuvenog napada na New York i Washington, 11. rujna 2001 godine, koji je pokrenuo lavinu događaja koji su veoma dramatično obilježili početak novog tisućljeća. Nedugo prije ove obljetnice, valjda da sjećanja budu malo manje gorka, za one koji još vjeruju u “službenu” verziju, navodno je uhvaćen i ubijen Osama bin Laden. Veoma je zanimljiv slijed događaja i reakcija javnosti na tu američku akciju.
Želim vas samo upozoriti da ću ovaj put zanemariti same događaje od 11. rujna kao i mnoštvo gluposti i kontradikcija kojih je puna “službena verzija”. Na koncu, ako bi se prema tome ravnali, tada bi i sam lik bin Ladena mogao biti ništa drugo nego hologram proizveden u studijima Walt Disneya. Ipak, bitno je spomenuti da je već 2007. godine, danas pokojna Benazir Bhutto, izjavila da je bin Laden ubijen. Naravno, pojavio se i video koji pokušava dokazati da se Bhutto zabunila izgovorivši pogrešno ime. Dakle, sve je u najboljem stilu “j… lud zbunjenog”, na što smo već itekako navikli.
Međutim, vratimo se na slučaj i na kratku kronologiju događaja:
- petak, 29. travnja 2011. godine, Barack (ne koristim Obama da ne bude zabune) odobrava akciju u Pakistanu;
- nedjelja, 1. svibnja, komandosi su već u Pakistanu;
- 13.00 sati, istoga dana, vodeći ljudi državne sigurnosti (SAD-a, opet da ne bude zabune) su u takozvanoj “Situation Room”;
- 14.00 sati, Barack se sastaje s voditeljima akcije da dogovore zadnje detalje;
- 15.32 sati, vraća se u “Situation Room”;
- 15.50 sati, saznaje da je Osama vjerojatno lociran;
- 19.01 sati, prima informaciju da je gotovo sigurno da se radi o Osami;
- 20.30 sati, prima još jedan izvještaj.
U Abbottabadu američki oficir izjavljuje da je operacija počela u 15.30 (po vremenu američke istočne obale), da su osim Osame ubijena još tri muškarca i jedna žena, koju su navodno žrtve pokušale koristiti kao živi štit. Među američkim vojnicima nije bilo žrtava, iako su izgubili jedan helikopter zbog mehaničkog kvara. On dodaje i da pakistanska vojska nije sudjelovala u akciji ali je dostavila informacije koje su pomogle u lociranju.
Toliko o službenoj verziji, ali slijed događaja je veoma zanimljiv:
- Pojavljuje se kontroverzna fotografija navodno ubijenog Osame, izgleda iz pakistanskih izvora, koja će brzinom munje obići svijet i isto tako brzo biti raskrinkana kao nevješta Photoshop montaža.
- Amerikanci izjavljuju da su se riješili Osaminog mrtvog tijela tako što su ga bacili u more.
Izjava postiže efekt nevjerice, kao i već spomenuta foto-montaža. Ta dva detalja imaju za posljedicu pokretanje medijske kampanje s ciljem da se objasni zašto nisu pokazali mrtvo tijelo, zašto su ga bacili, zašto je lažirana slika, što se u stvari dogodilo, je li Osama već godinama mrtav kao što je izjavila Bhutto i je li Osama stvarno kriv ili je ipak bio američki plaćenik itd. itd. itd.
Upravo ta polemika bacila je u sjenu par veoma bitnih pitanja:
- Kako je moguće da jedna strana vojna sila uđe na teritorij jedne suverene države i ubije petero ljudi? (Za one koji vjeruju službenoj verziji, koja tvrdi da je sve odrađeno u suradnji sa Pakistancima, skrećem pažnju da je ministarstvo vanjskih poslova Pakistana uložilo službeni prigovor američkom veleposlaniku u Islamabadu definirajući akciju kao “napad na sigurnost i suverenitet Pakistana”.)
- Kako je moguće pogubiti čovjeka koji nikada nije formalno niti optužen, a kamoli osuđen, za bilo kakav zločin?
- Kako je moguće da je na čelu takve operacije predsjednik SAD-a, koji je primio Nobelovu nagradu za mir?
Bilo kako bilo, činjenica je da se jako malo ljudi sjetilo ovih “detalja”, odnosno, još jednom su pobijedili zakoni medijske manipulacije. Prava vijest i prava pitanja su zamijenjena trivijalnim i još jednom je pobijedila propaganda. Ah da, nemojmo zaboraviti i na izjavu da su Osami pronašli porniće u računalu, dakle pobijedila je i glupost. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je sve to bilo planski smišljeno i odrađeno, ali previše je efikasno da bi zanemarili takvu mogućnost.
- Cenzura je nepotrebna, u modi je kontrola
- Po Luki: “U 24 sata se ne može promijeniti ništa” (ali u 20 godina se može uništiti sve)