Budimpešta, Beč, Beograd, Bruxelles… – To kobno slovo B
Neobična je Hrvatska povijest a s njom, naravno, i mi hrvati. Franjo Josip se čudio, kada bi mu javili da hrvati traže prijem, što to opet hoće. Izgleda da se do danas nismo dogovorili pa Z-ujimo k’o muhe bez glave.
Mogli bi reći da smo između Beograda i Bruxellesa malo Z-agrebali po površini slobode, malo smo se Z-agrebavali i na kraju ipak odlučili da će nam stranci B-olje odraditi posao. I tako odosmo opet u B-ijeli svijet. Tamo nas čekaju, između ostalog, i nama tako drage B-anke. Nema tog Zvonimirovog prokletstva koje nas može uništiti kao što će one.
Ušli smo u Nato zbog sigurnosti, nakon što smo pobijedili u ratu, u Europu ćemo ući kada propadne, ili malo prije. Izgleda da nam tempistika i nije baš jača strana.
Izabrali smo nove vladare koji upravo “ozbiljno” (čuj, ozbiljno…) razmišljaju o prodaji Poštanske Banke i Croatia osiguranja. Kaže Slavko da utvrđuju kako oploditi državnu imovinu i tako rješavati dug. Bojim se da će samo nas “oploditi”, onako straga, ako nam ispadne sapun. Oplodit će imovinu kao što su oplodili i banke kada su ih prodali za sitniš, pa nas sada te iste banke “oplođuju”, i državu i nas. Još kaže da se država ne treba baviti bankarstvom…
Samo čas, idem se isplakati i prigodno lupiti glavom o zid, pa se vraćam…
Evo me, malo mi je lakše. Ali, nastavlja nemilosrdno Slavko: “posao države je da svaku kunu koju može uloži u HBOR”. Sreća da je rekao “koju može”, znači ništa, i sreća da na site-u HBOR-a, pod “Trajna obrtna sredstva” piše “Način kreditiranja: putem poslovnih banaka”. Eto koliko su kuna junaci uložili.
Bili su nam i gazde iz MMF-a na inventuri da vide što se još iz ove jebene zemlje može izvući. Podijelili su nam lekcije kako devalvirati kunu, ništa strašno, malo smanjiti previsoke plaće i sve će biti OK. Ionako su hrvati predebeli pa ćemo uštedjeti i na medicinskoj pomoći. Dizati će nam se tlak iz drugih razloga ali jebiga, od nečega treba i umrijet, zar ne? Kažu da bi morali malo smanjiti i prava radnika, onako europski, da ih se može lakše otpuštati. U stvari nije to ni tako loše. Sada, dok još i imaju neka prava, mogli bi izaći na ulice jer misle da im nije dobro. Kad budu znali da su samo moderno, demokratsko, globalno i europsko roblje moći ćemo uštedjeti i na pendrecima, suzavcima, gumenim mecima, konjima, koji su, kažu, za popizdit efikasni kod protesta. Svratiti će malo i takozvane “rating” agencije pa će podijeliti ocjene, samo nam još nedostaje roditeljski sastanak. Ah da, to će biti u Bruxellesu, tamo će nas onako majčinski uputiti na put Grčke, Španjolske, Italije, Irske, Portugala. Još će Zoki i Vesna u povratku, nakon petice iz vladanja, onako kao na ekskurziji, zapjevati: “Druže B-aroso mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo.”