MMF i šparoge

sparoge_banner1Danas čitam nešto za mene novo, pa sam se onako uobičajeno hrvatski šokirao i prigodno popratio slučaj sa cijelim nizom maštovitih verbalnih konstrukcija tipičnih za primorski mentalitet. Nekako odlažem prijeći na stvar jer mi je nekako neugodno, ne znam kako ćete to primiti, pa bih ipak upozorio da je sadržaj za maloljetne osobe samo u pratnji roditelja.

Naime, što sam ono htio reći… ah da… šparoge, hrvatske jebene šparoge…

Kaže http://www.istramet.com:

“…saznajemo od rukovoditelja Odjela za ekologiju u buzetskoj podružnici Uprave šuma Borisa Černehe.

Za proljetnice, kaže Černeha, nema predviđenog cjenika, ali zato on postoji za šparuge. Za rekreativno i komercijalno branje u državnim šumama predviđena je naknada po sakupljenoj količini. Za koji tjedan počinje sezona šparuga, stoga nije naodmet znati da se prema cjeniku Šumarije obračunava naknada koja za stručak šparoga (deset komada) iznosi pet kuna.

Procedura je više nego komplicirana. Berač bi za branje šparoga u državnim šumama trebao ishoditi dozvolu, a nakon sakupljanja ponovo doći s ubranom količinom te platiti prema cjeniku.”

asparagus_counter_and_sorterPrva ideja mi je bila da je i ovo djelo MMF-a i njihovih emisara koji svako malo dođu u “Lijepu njihovu” napraviti inventuru već gotovo bijele kosti. Valjda su zaključili da je možda ipak lakše početi naplaćivati šparoge nego početi sisati koštanu srž. Osim toga takav scenarij otvara sutra bezbrojne mogućnosti. Zamislite kad se udari po tratinčicama, svaki “voli me, ne voli me” recimo 10 lipa, a ako na kraju ispadne “ne voli me” onda dodatna pristojba od 50 lipa. Zamislite koliko to novih radnih mjesta otvara u državnoj upravi: brojač šparoga, ured za izdavanje dozvola za šparoge i tratinčice, brojač latica na tratinčicama, specifikacija korištenja tratinčice za ljubavne dileme ili za jeftine prirodne mini bukete, šumske patrole sa šibama za mlađe od 18 godina, a s pendrecima za one starije.

Sjećam se vremena kad sam bio dječak, sezona šparoga je često oko Uskrsa i to je bio idealan spoj. Igrali smo se s jajima, tko će slomiti tuđe i tako ga osvojiti, pa je bilo u izobilju ove meni oduvijek tako drage hrane. Još kada bi se jaja pomiješala sa obarenim šparogama, uz lagani začin domaćim maslinovim uljem i s malo morske soli (mmmmm), e to je bio vrhunac mladenačkog gurmanstva.

Sad zamislite da je trebalo otići u tamo nekakav ured isposlovati tamo neku dozvolu, naravno u pratnji roditelja, zatim u berbu, a nakon toga hitno, prije nego što šparoge završe u bakinom loncu, opet nazad u isti ured gdje će dežurni službenik, mrtav hladan, izbrojiti plodove otuđene društvenoj zajednici i naplatiti odgovarajuću svotu. Pretpostavljam da bi bio pobjegao iz Juge već s 12 navršenih godina u neku normalniju zemlju u kojoj me neće biti strah da će sutra u istom uredu, na osnovu kapaciteta mojih pluća, možda naplatiti i potrošeni volumen zraka, obogaćen mirisima kadulje, vrijeska i pelina porijeklom s državnih šuma i livada.

Čini vam se pretjeran ovaj scenarij? Meni da, ali ovo sa šparogama mi nekako otvara sve mogućnosti.

Ne znam tko je ovo izmislio i izglasao, ali kad smo već kod šuma i livada, stvarno ste stoka!

http://www.istramet.com/sparuga-ubrana-u-drzavnoj-sumi-kosta-50-lipa/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *