Budi se Istok i Zapad
Ubili su Muammera, Libija je slobodna. Pobunjenici su uspjeli u namjerama koje do danas nisu potpuno jasne. Istovremeno drugi pobunjenici, u Italiji, Velikoj Britaniji i SAD-u, batinaju se bez previše razumijevanja za veoma jasne zahtjeve.
Priznajem da nemam dovoljno objektivnih elemenata da bi mogao osuđivati ili opravdavati Gaddafija. Čuo sam dosta nevjerojatno dobrih stvari o njegovoj Libiji, ako su istinite, a čuo sam i loših vijesti o progonima neistomišljenika, ako je istina. Ali poanta ovog članka nije da proglasim Muamera mučenikom ili “opravdano” smaknutim diktatorom koji je završio kao Mussolini ili Ceaușescu. Osnovna pitanja su tko je i zašto tako dobronamjerno i hitno shvatio i podržao proteste i zašto su ga likvidirali po hitnom postupku.
Nepobitna činjenica je da su Gaddafija ugošćivali mnogi svjetski državnici sa svim protokolarnim počastima. Još nedavno Obama i Sarkozy nisu imali razloga da ga ne prime i srdačno se rukuju, tek mu je Berlusconi poljubio ruku, pretpostavljam po čuvenom sicilijanskom običaju odavanja počasti kumu, i to je valjda jedina optužba Muammerovom režimu.
Nedugo nakon toga počinju manifestacije prosvjednika koji će, prije nego što suvislo objasne što ustvari žele, odmah dobiti suvremeno oružje uz pomoć kojega pokušavaju svrgnuti mrskog im diktatora. Ali, Gaddafijeva avijacija je prejaka pa će UN proglasiti No-fly zonu, da bi se kasnije ispostavilo da to vrijedi samo za libijske avione dok oni drugi mogu letjeti, i bombardirati. Da bi se zaštitili nedužni civili svaka mjera je dobrodošla, šteta samo što su avioni Nato snaga pobili puno više civila nego Gaddafi, ali dobro, nemojmo sad cjepidlačiti, to su kolateralne žrtve (kolateralno očajne majke, supruge, sestre i sl., kolateralni sprovodi itd.) za koje se ne odgovara pred bilo kakvim sudom, a da i ne govorimo o nekakvim zapovjednim odgovornostima. To su gluposti za balkanske zemlje i Ruandu a ne za civilizirane zapadnjake.
Nitko se nije upitao da li su libijski prosvjednici zatražili od policijske uprave dozvolu za masovna okupljanja ili ne. Valjda jesu, inače bi ih policija tukla kao i one u SAD-u, Velikoj Britaniji, Italiji itd. Dakle, imamo val nezadovoljstava u cijelom svijetu, počelo je u arapskim zemljama pa se poslije proširilo i na zapad, ali izgleda da se ne shvaćaju baš jednako zahtjevi za promjenama. Ako se prosvjeduje protiv tamo nekog tipa koji, usput, ima nešto nafte i plina, a i gnjavio je sa nekakvim komunikacijskim satelitom za Afriku, pokušavao uspostaviti nekakvu Afričku banku, radio na Sjedinjenim Afričkim Državama, onda to nailazi na duboko razumijevanje demokratskog zapada. Ali kada na istom tom demokratskom zapadu prosvjednici izađu na ulice i pobune se protiv bankara i špekulanata koji ih već desetljećima nemilosrdno pljačkaju onda ih, u najboljem slučaju, mediji ignoriraju, a u najgorem dobiju batine i zatvor. Valjda je taj zapad toliko demokratski i dobar da ni palestinci paranoičnim prosvjednicima neće poslati vreću kamenja.
I tako je ta pobuna došla do nekog kraja, Muammer je izgubio, pobunjenici i zapadni izvoznici demokracije (i uvoznici plina i nafte) su pobijedili. Gaddafija su okrutno ubili bez da je bio formalno optužen i osuđen, kao nedavno i Bin Ladena, tako da to postaje nekakav zapadno-demokratski protokol po kojemu se postupa prema određenim čudnim tipovima. Ne bi se začudio da se to i službeno formulira na novoj Ženevskoj konvenciji o tretmanu naftom omašćenih diktatora. Nije mu se moglo suditi jer bi izašlo na vidjelo previše neugodnih istina za previše svjetskih moćnika. Nije trebala izaći na vidjelo prisutnost francuskih, nizozemskih i engleskih specijalaca na teritoriju Libije neposredno prije početka prosvjeda, i još mnogo toga.
Dobra vijest za pobunjenike je da su pobijedili a loša je da zapad nije ono što gledaju na reklamama i u filmovima. Surova stvarnost je da su prešli iz ruku jednog diktatora (ako je to stvarno Gaddafi bio) u ruke drugih diktatora koji će biti još lošiji gospodari (ako je Gaddafi stvarno bio loš gospodar).
Znamo da je ljudska vrsta oduvijek u većini bila okrutna, grabežljiva i krvožedna. Znamo i da su velike sile uvijek uzimale ono što su željele, na ovaj ili onaj način. “Kvalitativni” pomak je u tome što će danas te nove pljačke pokušati uviti u celofan nekog morala i/ili etike. To je jedan novi odvratni element kojega ćemo, uz one već poznate, morati prihvatiti. (Nikola DUPER)
- Po Luki: “U 24 sata se ne može promijeniti ništa” (ali u 20 godina se može uništiti sve)
- Hoće li će biti kobna 2012. ili 2013. godina?